среда, 26. септембар 2012.


Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Džibril, a.s.,došao kod Poslanika, s.a.w.s.,i rekao mu:"Eto, ide ti Hatidža, sa posudom u kojoj je hrana, ili piće. Pa kada ti dođe, prenesi joj selam od njenog Gospodara i od mene, i obraduj je kućom od dragulja, u Džennetu, u kojoj nema buke, niti umora."(Buhari i Muslim)

субота, 22. септембар 2012.

Vrijednost žene u Islamu

"Kad je kćerka, otvara vrata Dženneta svome ocu, kad je supruga, predstavlja drugu polovicu imana svog muža, a kad je majka, Džennet je pod njenim nogama."
"Kad bi svako znao koji je status žene u Islamu, čak bi i muškarci poželjeli da su žensko."

петак, 14. септембар 2012.

Enes, r.a., kaže: "Jednom prilikom dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., spustila se kiša. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je raširio svoju odjeću, pa je pokisao. Mi upitasmo: 'Allahov Poslaniče, zašto si to uradio? Allahov Poslanik, s.a.w.s., reče: 'Ona je doskora bila kod mog Gospodara."(Muslim)

MUBAREK PETAK:)

уторак, 11. септембар 2012.

Kad čuješ ime Muhammed, šta ono izaziva u tvom srcu? Šta pokreće ovo ime u tvom srcu?

Nakon što je Resulullah, s.a.w.s., preselio, Bilal nije mogao suzdržati suze u Medini, jer ga je sve podsjećalo na događaje sa Resulullahom, s.a.w.s. Zato se odselio u  Šam (Siriju), tu mubarek zemlju, za koju je Resulullah učio dove, blizu Damaska. Tu se oženio. Jednog dana se probudi plačući. Hanuma ga upita: "Zašto plačeš?" Bilal reče: "Usnio sam Resulullaha sinoć...vidio sam ga i reče mi: "Bilale, kakva je to tvrdoća, što ne dođeš da me posjetiš?" Otišao je Bilal da ga posjeti. U Medini je počeo da plače, ne mogavši se obuzdati. Ebu Bekr es-Siddik, r.a., ga srete i reče mu: "Bilale, hoćeš li nam izučiti ezan, kao što si učio u vrijeme Resulullaha?" Izvini halifo Allahovog Poslanika, ne mogu da muezinim nakon njegovog preseljenja...Prije bih proučio ezan, pa ušao u Poslanikovu sobu i rekao mu da je vrijeme namaza. A kako sada da to kažem? Hazreti Omer uze Hasana i Husejna, jedan je imao osam, a drugi, sedam godina, prvaci omladine Dženneta! Bilal ih zagrli i poče da plače, na njima je osjetio miris njihovog djeda. Oni zatražiše da prouči ezan, a on ih nije mogao odbiti...Popeo se na mjesto sa kojeg je učio ezan za vrijeme Poslanika, s.a.w.s. Kada je rekao: "ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER!" Grad Medina se uskomešala, "ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER!" Ljudi počeše vikati: "Je li oživio Resulullah?!" EŠHEDU EN LA ILAHE ILLA ALLAH." Žene izađoše, ljudi i svi stanovnici Medine, počeše vikati: "Je li se vratio Resulullah?" Kada Bilal dođe do: "EŠHEDU ENE MUHAMMEDEN RESULULLAH..." Nestalo mu je glasa i nije završio ezan, sišao je sa mjesta odakle je učio...Prenosioci kažu da Medina nije plakala žestoko i bolno, nakon preseljenja Resulullaha, s.a.w.s., kao na dan kada je Bilal rekao: "EŠHEDU ENE MUHAMMEDEN RESULULLAH..." Tvoj iman nije potpun dok ti on, s.a.w.s., ne bude draži od tebe samoga...

недеља, 9. септембар 2012.

четвртак, 6. септембар 2012.

"Zaista, zaista, čovjeku sve ja dato, al' samo na trenutak. I srce i snaga i slabost, saznaćeš na kraju, kad uzmu tvoju muku, i drugom daju i uzmu tvoju dušu da je propitaju. A srce, srce je kao vojnik, al' bez puške i bez bluze. Za drugi čin je duša na ovaj svijet donešena, da ustane na sabah i da moli svakog trena. A snaga...pa dobro, gdje su svi ti vladari što po svijetu vladali su i vladaše ljudskim rodom, a ipak nestali su. Zlo ne može imati konačnu riječ. S' tim se još više čudim oholom čovjeku, jučer bi kaplja sjemena, a sutra će biti lešina. Čudim se onome koji poriče drugi život iako vidi, i živi ovaj prvi, i čudim se kad se insan satra gradeći kuće prolaznosti, a zanemaruje kuću vječnosti."(Mustafa Širbić)

недеља, 2. септембар 2012.

...i lupi mi šamar, onaj najjači kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe. Pokaži mi prstom ono što imam, pokaži mi one koji to nemaju! Ne tražim ništa, samo me podsjeti da dišem i podsjeti me da ima i onih koji ne dišu više.

субота, 1. септембар 2012.

 Jedna grupa muškaraca, raspravljala je na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio crne oči kao ugalj, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane...A, za kosu, jedan je govorio da su ljepše  žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio, sa dužom koja pada sve do peta. Jedni su oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem, a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.


I svaki od njih je mislio da je njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubijeđuje one druge u ispravnost svoga suda. Vidjevši da tako nikada neće doći do zajedničke saglasnosti, riješiše da odu do jednog mudraca i da čuju njegivo mišljenje: "Počeli smo da polemišemo", rekoše mu, "i nismo uspijeli nikako da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja je žena najljepša na svijetu?" Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimijetno osmijehujući i onda odgovori ovim riječima:


"NAJLJEPŠA JE ONA KOJU VOLIŠ."